Balada O Parkingu

Dobro znam koliko gubim,
Ali morao sam da biram,
Pitanje je: Da te ljubim
Il' da nekako parkiram?
Jasno, draga, ti si prava,
Druge odu, druge lažu,
Pored mene takva spava,
Dao sam te za garažu.
Zaboravljam prijatelje,
Ostat će mi malo, ništa.
Polako nas vrijeme melje,
Svi smo bez parkirališta.
Spleo sam se sa ološem,
Žurim tamo, danju, noću,
Kao ludim krilom nošen,
Jer parkiram kako hoću.
Ja ne trebam ljude manje,
Samo to me od njih tjera —
Zabranjeno parkiranje
I ulica jednog smjera.
Za kavanom svojom žalim,
Navikama starim zbogom,
Ostao bih s vama, ali
Mene vuče prednji pogon.
Makneš li se sa svog mjesta
Zauvijek će drugi stat,
Tebe opet čeka cesta,
Na parkingu kuca sat.
Letim sam nad planom grada,
Vozilo još dobro služi
Ali mjestu se ne nadam,
Zagrebom ko uklet kružim.
Makneš li se sa svog mjesta
Zauvijek će drugi stat,
Tebe opet čeka cesta,
Na parkingu kuca sat.
Letim sam nad planom grada,
Vozilo još dobro služi
Ali mjestu se ne nadam,
Zagrebom ko uklet kružim.